Rim, 8. ožujka 2024.
Prot. PG015/2024

SVETI IVAN OD BOGA
“Pritječite u pomoć svetima u potrebi, gajite gostoljubivost! ” (Rim 12,13)

ZA SVU BRAĆU, SURADNIKE I ČLANOVE BOLNIČKE OBITELJI SVETOG IVANA OD BOGA

Dana 8. ožujka slavimo svetkovinu svetoga Ivana od Boga, utemeljitelja Reda i Obitelji koja nosi njegovo ime i njime se nadahnjuje. Svima čestitam i želim sve najbolje dok radosno i predano pripremamo i živimo ovo slavlje osobito ove godine u kojoj slavimo Generalni kapitul.

“Gajite gostoljubivost!” moto je koji sam odabrao za svoj mandat. Kao što sam tada napisao, to je izraz koji se nalazi u Poslanici svetog Pavla apostola Rimljanima u njezinu poticajnom dijelu. No, to nije samo prijedlog, nego prije svega zapovijed, pravilo i nalog svim kršćanima da prije svega žive i prakticiraju milosrđe u skladu s onim što papa Franjo navodi u enciklici Fratelli Tutti vezano uz pitanje zakonoznanca u prispodobi o dobrom Samarijancu: A tko je moj bližnji? Isus potpuno preokreće taj pristup: ne poziva nas da se pitamo tko su nama bližnji, nego da se mi učinimo bližnjima svima. Nema isprike – pozvani smo postati bližnji svima osobito onima koji su najranjiviji i trebaju našu pomoć (usp. 80-81).

Ovaj preokret pristupa zahtijeva bezuvjetnu ljubav, osjetljivost i raspoloživost za pomoć i služenje potrebitima po uzoru na samoga Isusa Krista, dobrog Samarijanca, koji je obilazio sve gradove i sela poučavajući u njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje Kraljevstva i liječeći svaku bolest i nemoć; gledajući mnoštvo sažalio se nad njima jer su bili umorni i izmučeni kao ovce bez pastira. (usp. Matej 9,35-36).

Vjerni Isusov sljedbenik i izniman svjedok evanđeoske gostoljubivosti bio je sveti Ivan od Boga, dirnut i pozvan od Gospodina kojemu je odgovorio žrtvujući svoj život do te mjere da se u potpunosti daje za siromašne i bolesne. Njegov je život pun primjera i trenutaka koji nam pokazuju njegovu brižnost i bezgraničnu predanost služenju potrebitima. Evo kako ga sažeto opisuje njegov prvi životopisac: “Cijele je dane radio u raznim dobrotvornim poslovima, a navečer, kada bi se vraćao kući, ma koliko umoran bio nije odlazio na odmor prije nego je obišao sve bolesnike jednog po jednog te ih upitao kako im je prošao dan, kako su i što im treba te ih riječima punim ljubavi tješio duhovno i tjelesno – jednog po jednog. Zatim je obilazio kuću i obraćao se siromasima koji su se sramili svoje situacije; koji su ga čekali, a on ih je opskrbljivao onim što im je bilo potrebno ne otpustivši nikoga bez utjehe. Svima je davao milostinju ne obraćajući pažnju ni na što osim na njihovo traženje kojem je udovoljio iz ljubavi prema Bogu. Neki mu rekoše: ‘Pazite jer onaj tamo traži, a nije u potrebi.’ Ivan na to odgovara: „On mene ne vara, to ide na njegovu dušu, ja mu dajem zbog ljubavi prema Gospodnu”. Kada, dakle, nije imao više što dati (znalo se dogoditi da pokloni svu svoju odjeću i na kraju ostane umotan u deku), da ne bi rekao ne kada su ga tražili milostinju, napisao je pismo nekom plemiću ili pobožnoj osobi da pomogne u toj potrebi”. (Castro XIV)

Ove godine u listopadu proslavit ćemo 70. Generalni kapitul Reda u Częstochowi (Poljska). Više od godinu dana pripremali smo se za ovaj važan događaj koji će morati odgovoriti na izazove koji čekaju Red u sadašnjosti i budućnosti. Svi mi koji činimo Obitelj svetog Ivana od Boga pozvani smo na različite načine sudjelovati u fazi priprave u kojoj se sada nalazimo kroz molitvu i grupe za osluškivanje koje su formirane u svim provincijama. Prigodom Generalnog kapitula svi smo pozvani na duboko razlučivanje u svjetlu Duha Gospodnjega kako bismo otkrili putove kojima ćemo ići u nadolazećim godinama.

Međutim, jedna stvar koju već znamo i što je uvijek potrebno za održavanje karizme evanđeoske gostoljubivosti u stilu svetog Ivana od Boga je “posebna briga i osjetljivost” za prepoznavanje potreba ljudi te im pomoći kako kaže sveti Ivan od Boga i mnoga druga braća i suradnici kroz povijest.

Potreba je uvijek mnogo čak i tamo gdje se život čini boljim: siromaštvo, bolesti svih vrsta, usamljenost, isključenost i marginalizacija, ropstvo i nesloboda, glad i mnoga ostala stanja. Svi mi koji smo dio Obitelji svetog Ivana od Boga poslani smo upravo tamo i to brzo, promišljeno i kreativno napuštajući svoju zonu udobnosti da pomognemo i pomažemo potrebitima i, kako reče sveti Ivan od Boga, sve to samo za Isusa Krista. (usp. 2GL 7)

To je glavna vodilja koja će osvijetliti sadašnjost i budućnost našega Reda, imperativ potreban da Duh Gospodnji bude prisutan među nama. Učinimo svi korak naprijed u prakticiranju gostoljubivosti, svatko u svojoj stvarnosti, velikim ili malim gestama, koje izražavaju ljubav Božju. Na ovaj način i samo na ovaj način će Red imati budućnost pa makar se promijenili oblici i strukture! Ovo je ključ budućnosti!

Postoje mnoge stvarnosti u Redu koje odražavaju ovaj imperativ služenja onima koji su u potrebi. Istaknuo bih jedan posjet krajem prošle godine dnevnom centru za mentalno zdravlje u Papui Novoj Gvineji u gradu Madang. Nije to neka velika ustanova, ali je mjesto gostoljubivosti gdje iz prve ruke doživljavate i dolazite u dodir s brigom Braće i suradnika, a i samih pacijenata, da dočekaju i posluže one koji dolaze u ovu “Kuću Božju” tražeči pomoć, ljubav i nježnost.

Kao i uvijek u ovo doba godine, želio bih obavijestiti cijeli Red o ishodu kampanje sakupljanja stredstava 2023. godine koja je bila posvećena projektu socijalne pomoći u Istočnom Timoru sa sloganom: “Dajte prostor gostoljubivosti u Istočnom Timoru”. Prikupljeno je 422.644,40 eura kao plod velikodušnosti i solidarnosti cijelog Reda na čemu vam još jednom od srca zahvaljujem.

Ujedno vas obaviještavam da će kampanja za 2024. godinu biti usmjerena na izgradnju i početak rada centra za primarnu zaštitu mentalnog zdravlja u Koldi (Senegal), regiji na jugu zemlje koja nema resursa na ovom području. Još jednom vam zahvaljujem na vašoj velikodušnosti i molim vas da snažno podržite i ovaj projekt. Daljnje informacije biti će poslane uskoro.

Sretan blagdan Svetog Ivana od Boga želim cijeloj Bolničkoj Obitelji. Neka nas naš Utemeljitelj nastavi nadahnjivati, posebno u ovoj godini kapitula, tako da svakom članu naše obitelji nikada ne nedostaje brižno, osjetljivo i spremno srce da prakticira gostoljubivost prema bilo kojoj osobi, bilo kojem bratu ili sestri u poteškoćama.

Sjedinjeni u Gospodinu i svetom Ivanu od Boga, šaljem vam bratski zagrljaj.

Fra Jesús Etayo
Superiore Generale

Roma, 8. marzo 2024
Prot. PG016/2024

SAN GIOVANNI DI DIO
Premurosi nell’ospitalità” (Rom 12,13)

A TUTTU U CONFRATELLI, COLLABORATORI E MEMBRI DELLA FAMIGLIA OSPEDALIERA DI SAN GIOVANNI DI DIO

L’otto marzo celebriamo la solennità di San Giovanni di Dio, fondatore dell’Ordine e della Famiglia che porta il suo nome e si ispira a lui. Le mie felicitazioni a tutti e i miei migliori auguri affinché prepariamo e viviamo questa festa con gioia e devozione, soprattutto quest’anno in cui celebriamo il Capitolo Generale.

“Premurosi nell’ospitalità” (Praticate l’ospitalità), è il motto che ho scelto per il mio mandato. Come ho scritto a suo tempo, si tratta di un’espressione che si trova nella Lettera di San Paolo ai Romani nella parte esortativa. Ma non è solo un suggerimento, bensì un imperativo, una norma e un mandato per tutti i cristiani a vivere e praticare la carità al di sopra di tutto, in linea con quanto afferma Papa Francesco nell’Enciclica Fratelli Tutti in relazione alla domanda di un dottore della legge su: chi è il mio prossimo? nella parabola del Buon Samaritano. Gesù rovescia completamente questa impostazione: non ci chiama a domandarci chi sono quelli vicini a noi, bensì a farci noi vicini, prossimi (di tutti). Non ci sono barriere, siamo chiamati a diventare prossimi di tutti, soprattutto di coloro che sono più vulnerabili e bisognosi di aiuto (cf. 80-81).

Questo rovesciamento richiede un amore incondizionato, una sensibilità e una predisposizione ad aiutare e a servire i bisognosi come quella di Gesù Cristo stesso, il Buon Samaritano, che andava attorno per tutte le città e i villaggi, insegnando nelle loro sinagoghe, predicando il vangelo del regno e curando ogni malattia e infermità e vedendo le folle ne sentì compassione, perché erano stanche e sfinite, come pecore senza pastore. (cf. Matteo 9,35-36).

Un fedele seguace di Gesù e un testimone eccezionale dell’ospitalità evangelica è stato San Giovanni di Dio, toccato e chiamato dal Signore, al quale ha risposto offrendo la sua vita fino a immolarsi per i poveri e i malati. La sua vita è piena di esempi e di momenti che ci mostrano la sua premura e la sua dedizione senza limiti al servizio dei bisognosi. Ecco come lo descrive in modo sintetico il suo primo biografo: Si occupava tutto il giorno in diverse opere di carità, e la sera, quando tornava a casa, per quanto stanco fosse, non si ritirava mai senza aver prima visitato tutti gli infermi, uno per uno, e chiesto loro com’era andata la giornata, come stavano e di che cosa avevano bisogno, e con parole molto amorevoli li confortava spiritualmente e corporalmente, uno a uno. Poi faceva un giro per la casa ed attendeva ai poveri vergognosi, che lo stavano aspettando, provvedendoli del necessario, senza rinviar nessuno privo di conforto. Dava elemosina a tutti, senza badare ad altro se non che gliela chiedessero per amore di Dio. Alcuni gli dicevano: «State attento, ché quello là chiede senza necessità». Giovanni rispondeva: «Non inganna me. Pensi lui a se stesso, ché io gliela dò per amore del Signore». Quando, poi, non aveva che dare (poiché accadeva che rimanesse avvolto in una coperta, avendo dato il vestito) per non dir di no, allorché gli chiedevano elemosina, dava una lettera per qualche signore o persona pia, perché soccorresse quella necessità”. (Castro XIV)

Quest’anno, in ottobre, celebreremo il LXX Capitolo Generale dell’Ordine a Częstochowa (Polonia). Da oltre un anno ci stiamo preparando a questo importante evento, che dovrà affrontare le sfide che attendono l’Ordine nel presente e nel futuro. Tutti noi che formiamo la Famiglia di San Giovanni di Dio siamo chiamati a partecipare in diverse forme alla fase di preparazione in cui ci troviamo ora, attraverso la preghiera e i gruppi di percezione (sensing) che sono stati creati in tutte le Province. In occasione del Capitolo generale, siamo tutti chiamati a fare un profondo discernimento alla luce dello Spirito del Signore per scoprire i percorsi da seguire nei prossimi anni.

Tuttavia, una cosa che già sappiamo e che è sempre necessaria per mantenere vivo il carisma dell’ospitalità evangelica nello stile di San Giovanni di Dio, è questa “speciale premura e sensibilità” per individuare i bisogni delle persone e aiutarle, come hanno fatto San Giovanni di Dio e tanti altri Confratelli e Collaboratori nel corso della storia.

I bisogni sono sempre tanti, anche dove le condizioni di vita sembrano migliori: povertà, malattie di ogni tipo, solitudine, esclusione e emarginazione, schiavitù e mancanza di libertà, fame e tanti altri. Tutti noi che facciamo parte della Famiglia di San Giovanni di Dio siamo inviati lì, uscendo con rapidità, premura e creatività dalla nostra zona di comfort, per aiutare e assistere chi ha bisogno e, come diceva San Giovanni di Dio, tutto questo solo per Gesù Cristo. (cf. 2GL 7)

È questa la guida principale che illuminerà il presente e il futuro del nostro Ordine, l’imperativo necessario perché lo Spirito del Signore sia presente tra noi. Facciamo tutti un passo avanti nel praticare l’ospitalità, ciascuno nella propria realtà, con gesti grandi o piccoli, che esprimano l’amore di Dio. In questo modo e solo in questo modo ci sarà un futuro per l’Ordine, anche se le forme e le strutture cambieranno! Questa è la chiave del futuro!

Ci sono molte realtà nell’Ordine che rispecchiano questo imperativo di servire chi ha bisogno. Ne segnalo una che ho visitato alla fine dello scorso anno: un centro diurno di salute mentale in Papua Nuova Guinea, nella città di Madang. Non è molto grande, ma è un luogo di ospitalità, dove si vive e si tocca con mano la premura dei Confratelli e dei collaboratori, e anche degli stessi pazienti, di accogliere e servire chi viene a questa “Casa di Dio” bisognoso di assistenza, amore e tenerezza.

Come sempre in questo periodo dell’anno, desidero informare tutto l’Ordine sul risultato della campagna 2023 che era dedicata a un progetto di emergenza sociale a Timor Est con lo slogan: “Regala uno spazio all’ospitalità a Timor Est”. Sono stati raccolti 422.644.40 euro, frutto della generosità e della solidarietà di tutto l’Ordine, di cui vi ringrazio ancora una volta di cuore.

Allo stesso tempo, vi comunico che la campagna per l’anno 2024 sarà destinata alla costruzione e all’avviamento di un centro di assistenza primaria di salute mentale a Kolda (Senegal), una regione del sud del paese che non dispone di risorse in questo campo. Vi ringrazio ancora una volta per la vostra generosità e vi chiedo di sostenere con forza anche questo progetto. Ulteriori informazioni saranno inviate a breve.

Buona festa di San Giovanni di Dio a tutta la Famiglia Ospedaliera. Che il nostro Fondatore continui a ispirarci, soprattutto in questo anno capitolare, affinché a ogni membro della nostra Famiglia non manchi mai un cuore premuroso, sensibile e disponibile a praticare l’ospitalità verso qualsiasi persona, qualsiasi fratello e sorella in difficoltà.

Uniti nel Signore e San Giovanni di Dio, vi invio un abbraccio fraterno.

Fra Jesús Etayo
Superiore Generale

© 2017 Developed by mediain.hr