Odjel kroničnih duševnih bolesti

Organizacijski se sastoji od:
I.I. Odsjek I
I.II. Odsjek II
I.III. Odsjek III
I.IV. Odsjek za radnu terapiju
I.V. Dnevna bolnica
I.VI. Opća psihijatrijska ordinacija

Na Odjelu kroničnih duševnih bolesti:

– organizacija rada po modelu terapijske zajednice
– u terapijskoj zajednici svatko ima svoju ulogu i ako se pridržava granica svoje uloge onda zajednica funkcionira       
– svi bolesnici koji borave i liječe se u terapijskoj zajednici slijede kućni red
Zajednica liječi i pruža mogućnost volontiranja

terapijski program:
– farmakoterapija,
– individualna psihoterapija s liječnikom
– grupna psihoterapija pod vodstvom liječnika
– suport grupna psihoterapija pod vodstvom med. sestre
– psihosocijalni rad s grupom pod vodstvom psihologa i socijalnog radnika
– radno – okupacijska terapija
– duhovne aktivnosti odjela i bolnice
– suport grupa za ovisnike pod vodstvom socijalnog pedagoga

ZDRAVSTVENI TIM:

Liječnici:
Marijana Bogadi, dr. med. spec. psih. (Odsjek I)
Maristela Šakić, dr. med. spec. psih. (Odsjek II)
Ivana Matošević, dr. med. (Odsjek III)

Glavna sestra Odjela:
Sanja Babić, bacc. med. techn., 035/386-728

Telefonski brojevi odsjeka:
I.I. Odsjek I     035/386-717
I.II.Odsjek II     035/386-726
I.III. Odsjek III 035/386-752

Multidisciplinarni tim Odjela za kronične duševne bolesti također čine : 

• liječnici psihijatri
• prvostupnice sestrinstva
• medicinske sestre/ tehničari
• psiholog 
• socijalni radnik
  
• socijalni pedagog
•  radni terapeut
•  fizioterapeut 
• pastoralni djelatnici: bolnički kapelan i redovnice Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice
• njegovateljice

– Članovi terapijskog tima slijede temelje terapijskog procesa, djeluju u zadanim stručnim okvirima s ciljem cjelovitog pristupa bolesniku.

Način prijema na liječenje:

Odjel kroničnih duševnih bolesti

 

Boravak na odjelu za kronične bolesti

Tijekom boravka na odjelu od svakog bolesnika se očekuje pridržavanje terapijskog programa predviđenog za svaki dan kao i poštivanje i održavanje mira u funkcioniranju terapijske zajednice. Svi su pozvani na održavanje tolerantnog i odgovornog ponašanja.
Članovi obitelji su uvijek dobrodošli u terapijsku zajednicu jer su nerijetko izvanjski pomagači tijekom liječenja. Međutim, od obitelji i posjetetitelja očekuje se poštivanje ukazanog gostoprimstva, planiranog procesa liječenja kao i postupanje prema kućnom redu. Posjete su dopuštene tijekom cijelog dana (posjetitelji su dužni najaviti se barem jedan dan ranije u odjelnu ambulantu, a na dan posjete javiti se na recepciji bolnice).
Kod dolaska u bolnicu potrebno je ponijeti osobnu pidžamu, ručnike, papuče i pribor za osobnu higijenu. Obitelj je dužna voditi brigu o pranju i čistoći osobnog rublja bolesnika, a postoji mogućnost pranja osobnog rublja u vanjskoj praonici.
Vrijedne stvari koje bolesnik inzistira zadržati u sobi upisuju se u formular za osobnu odgovornost i osoblje odjela ne odgovara u slučaju nestanka.
Za vrijeme boravka u bolnici bolesnici su u sustavu higijensko – dijetetskog načina prehrane. Svako donošenje hrane izvana DUŽNI ste prijaviti odjelnoj medicinskoj sestri. Hranjenje dementnih bolesnika moguće je isključivo uz odobrenje liječnika.

ULOGA MEDICINSKE SESTRE/TEHNIČARA

Medicinske sestre/tehničari ostvaruju prvi kontakt s bolesnikom pri dolasku u bolnicu.i uz njega su 24 sata dnevno. Nakon prvog susreta, medicinska sestra/tehničar upoznaje bolesnika s odjelom i djelatnicima na odjelu, upoznaje ga s kućnim redom, terapijskim programom i načinom funkcioniranja odjela. Slijedi odlazak u bolesničku sobu, fizikalni pregled te uzimanje podataka za sestrinsku anamnezu kroz razgovor s bolesnikom i članovima obitelji.
U zdravstvenoj njezi i skrbi za psihijatrijskog bolesnika vodimo se načelima poštivanja jedinstvenosti ljudskog bića, poštivanja privatnosti i dostojanstva, cjelovitosti zbrinjavanja osobe, održavanje terapijske komunikacije te pomoći pri učinkovitoj prilagodbi.
Naši najvažniji zadaci su štititi bolesnika i njegovu sigurnost, štititi prava, načela, vrijednosti i osobnost, održavati terapijsku komunikaciju s bolesnikom i njegovom obitelji, pružati adekvatnu i kvalitetnu zdravstvenu njegu i zbrinjavanje osnovnih ljudskih potreba. Jedan od važnijih zadataka je uključivanje bolesnika – isticanje njegovih potencijala, mogućnosti i jakih strana i oslanjanje na njih, a ne na slabosti i nedostatke. U zdravstvenoj skrbi sudjeluju medicinska sestra i bolesnik i njihove se uloge nadopunjuju. Medicinska sestra radi ono što bolesnik ne može, ne smije ili ne zna. U svim situacijama medicinska sestra mora podupirati bolesnikovu aktivnu ulogu, oprezno dozirati pomoć i osposobljavati ga za samostalan život. Dakle, kvalitetna pomoć ne podrazumijeva “raditi za njega i umjesto njega”.

ULOGA RADNOG TERAPEUTA

Radna terapija je zdravstvena djelatnost koja podrazumijeva korištenje aktivnosti kao instrumenta u tretmanu kojim se promiče i poboljšava tjelesno, psihičko i duhovno zdravlje. Uloga radnog terapeuta u psihijatrijskom timu je uključiti bolesnika u proces radne terapije koji podrazumijeva procjenu, intervenciju i evaluaciju. Procjenom radni terapeut prikuplja informacije o bolesnikovoj svakodnevnici i njegovom funkcioniranju u aktivnostima te dobiva uvid u senzomotoričke, kognitivne  i psihosocijalne  sposobnosti. Nakon procjene glavno sredstvo djelovanja radnog terapeuta je primjena kreativnih aktivnosti kroz različite tematske radionice (korištenje medija kao što su drvo, papir, tkanina, boja, društvene igre, sportske aktivnosti…) Bolesnik je aktivni član radnoterapijskog procesa te je zbog toga iznimno važno da za njega različite manualne aktivnosti imaju smisao, svrhu i vrijednosti. “Čovjek preko upotrebe ruku ispunjenih energijom, pomoću uma i volje može utjecati na stanje svog zdravlja” (Reilli 1962.).
Vrijednost manualne aktivnosti uključuje proces izvođenja i njezin konačan produkt, pa se aktivnost može gledati sa više gledišta kao sredstvo za očuvanje radnih navika, učenje i razvoj vještina, za razvijanje kreativnosti i osjećaja korisnosti te izražavanje osjećaja, za smirivanje psihomotornog nemira, povećanje samopouzdanja i uspostavu socijalne interakcije i komunikacije.
Pacijentovim sudjelovanjem u aktivnostima radionica i promjenom okoline, promiču se i uspostavljaju novi stavovi, navike i ponašanja čime se podržava zdravo funkcionalno življenje kao cilj radne terapije.

ULOGA PSIHOLOGA

Kao dio multidisciplinarnog tima, psiholog sudjeluje u postupku dijagnosticiranja problema, predlaže načine njihova uklanjanja i prati učinke liječenja. Psihodijagnostika uključuje procjenu psihičkih karakterisitka osobe primjenom psiholoških metoda, tehnika i mjernih instrumenata, a dobiveni podaci služe za odabir što adekvatnije skrbi za pacijenta.
U sklopu psiholoških tretmana, pacijentu je omogućeno individualno savjetovanje u kojem se pruža profesionalna pomoć i podrška u svakodnevnim situacijama u kojima je otežano snalaženje. U grupnoj terapiji psiholog sudjeluje u radu na povećanju informiranosti i zadovoljenju različitih potreba članova grupe i njihovom osnaživanju kako bi dobili bolji samouvid, razvili osobne potencijale i time ostvarili višu kvalitetu života. Psiholog, također, sudjeluje u radu terapijske zajednice, primjenjujući psihologijske spoznaje, u svrhu boljeg funkcioniranja cjelokupnog odjela.
Kao dio postupka liječenja, psiholog provodi psihoedukaciju pacijenata i članova obitelji s ciljem promidžbe, očuvanja i unaprijeđenja mentalnog zdravlja te edukaciju zdravstvenih djelatnika. U Dnevnoj bolnici sudjeluje u psihoedukaciji i grupnoj terapiji namijenjenoj razumijevanju emocija, prilagodbi na bolest, poboljšanju socijalnih odnosa kroz vježbanje emocionalnih i socijalnih vještina. Psihološki tretmani osiguravaju psihološku pomoć i podršku čime se nastoji omogućiti osobama samostalnije i dugotrajnije nošenje sa svojim poteškoćama.

ULOGA SOCIJALNOG RADNIKA

Djelovanje socijalnog radnika usmjereno je na na stručno, kvalitetno i ažurno rješavanje socijalne problematike pacijenata. Nakon prijema pacijenta i njegovog postepenog prilagođavanja, socijalni radnik obavlja inicijalni razgovor u kojem prikuplja podatke i procjenjuje pacijentove potrebe vezano za povezanost sa obitelji i socijalnom mrežom iz koje dolazi, a u koju se vraća po završetku liječenja, a sve u dogovoru s odjelnim liječnikom. Pripremanje obitelji ili udomiteljske obitelji za njegov povratak u sredinu iz koje dolazi.
Uzimanje socio-anamnestičkih podataka. Prikupljanje i vođenje socijalne dokumentacije koja je sastavni dio povijesti bolesti, upoznavanje pacijenta sa njegovim pravima sukladno zakonskim regulativama po potrebi, individualan razgovor sa pacijentom, uključenost u socioterapijsku grupu (terapijske zajednice na odjelima), savjetovanje oko ostvarivanje osobne dokumentacije, zdravstvene, socijalne, obiteljsko pravne, pravno imovinske i mirovinske zaštite, kontaktira obitelji, prati, uključuje, potiče i ohrabruje pacijenta te prati njegovu rehabilitaciju i resocijalizaciju za vrijeme boravka u bolnici. Postoji mogućnost i terenskog rada, u slučajevima kad pacijent treba ostvariti neka svoja prava u nadležnim institucijama. Organizira grupni rad s pacijentima (psihosocijalni grupni rad, suport grupa za ovisnike).
Suradnja sa Centrima za socijalnu skrb glede ostvarivanja svih potreba iz sustava socijalne skrbi (kod postupka lišavanja poslovne sposobnosti, osiguravanja smještaja i sl.) Suradnja se treba ostvarivati i s ostalim nadležnim institucijama. Aktivno sudjelovanje u pronalaženju i realizaciji organiziranog smještaja.
Istražuje, educira se i osposobljava se za nove mogućnosti terapijskog rada kao i za promjene u sustavu rada socijalne skrbi.

ULOGA FIZIOTERAPEUTA

Fizioterapeutova briga su koordinacija i fleksibilnost pokreta, njegova mekoća, snaga i što pravilniji biomehanički odnosi između tijela i okoline te dijelova tijela međusobno. Ekonomičnost stava i pokreta tijela, udobnost i ugoda, te kupiranje boli elementi su pomoću kojih se pacijenta potiče na povećanje koncentracije, koordinacije i snage, a posljedično tome i na veće učestvovanje u aktivnostima svakodnevnog života. Fizioterapeut pomaže bolesnicima sa psihičkim problemima ako se „odmaknu“ od istih osvješćujući potencijal tjelesne komponente osobnosti.
Ruke su osnovni i neizostavni alat svakog fizioterapeuta. Dodir je nešto što govori puno više nego riječi, stoga je potrebno pružiti pacijentu dodir koji ulijeva sigurnost, povjerenje, ugodu i opuštanje, dodir koji na kvalitetan način prihvaća i adaptira tonus mišića te na taj način umanjuje napetost ili potiče na veću aktivnost.
Pacijent prihvaća fizioterapeuta putem bolne točke. To su ulazna vrata za kreiranje dobrog terapijskog odnosa, kao i za preoblikovanje ostalih terapijskih procedura u pacijentovim očima. Sustavni, kontinuirani i planski vođen fizioterapijski proces može vratiti funkciju izgubljenu zbog oštećenja ili bolesti, to i jest smisao fizioterapijskog procesa, rehabilitacija, ponovno uspostavljanje izgubljenih funkcija i sposobnosti. U psihijatriji više nego u drugim granama medicine fizioterapijski proces zahtjeva kontinuiranu prisutnost, razumjevanje i podršku, ali i spremnost terapeuta da uvijek traži više, u nekim slučajevima čak i više od onoga u što sam vjeruje da je moguće postići. Naime, pacijenti često imaju tendenciju zauzeti položaj nemoći i odustati, često kažu ne mogu, ne mogu i nikada neću moći. Sve dok se terapeut ne spusti u taj osjećaj s pacijentom teško će dobiti pomak na bolje, poput otvaranja školjke. Život je rezultat suradnje svih dimenzija čovjeka, kako fizičke i psihičke tako i socijalne i duhovne. Svatko se nakon određene fizičke aktivnosti koja je prilagođena individualnim sposobnostima osjeća bolje i psihički.

ULOGA BOLNIČKOG KAPELANA