MEĐUNARODNI DAN TJELESNE AKTIVNOSTI

Svjetska zdravstvena organizacija promiče zdrave stilove života i navodi redovitu tjelesnu aktivnost kao jedan od najvažnijih preduvjeta dobrog zdravlja. Zbog toga je 2003. godine pokrenula inicijativu da se 10. svibnja, provode aktivnosti kojima se promiče redovita tjelesna aktivnost. Taj dan je poznat kao Međunarodni dan tjelesne aktivnosti, odnosno Dan kretanja za zdravlje (Move for Health Day), a odnosi se na provođenje tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta bez obzira na sadržaj, mjesto i vrijeme izvođenja. Osnovni cilj je podizanje svijesti javnosti o važnosti i koristima redovite tjelesne aktivnosti pri očuvanju i unaprjeđenju zdravlja. Također, ovo je izvrstan način povezivanja pojedinaca, zajednica i naroda u promicanju zdravlja i dobrobiti zdravih stilova života.
Tjelesna neaktivnost uz nepravilnu prehranu predstavlja sve veći problem današnjice i rizik za razvoj prekomjerne tjelesne mase koja ima značajan rizik za razvoj vodećih kroničnih nezaraznih bolesti. Ona je najčešće rezultat „sjedilačkog“ načina života, velikog broja obaveza, manjka slobodnog vremena i nedovoljne informiranosti o važnosti tjelesne aktivnosti.
Redovita tjelesna aktivnost u djece i mladih iznimno je važna za njihov rast i razvoj, a usvojena navika redovite tjelesne aktivnosti ostaje i u odrasloj dobi. Nadalje u obiteljima s aktivnim načinom življenja rjeđe su ovisnosti o drogama, kao i o pušenju te alkoholu. Stvara se pozitivan utjecaj na smanjenje nasilja. Takav način života značajan je za stvaranje pozitivne slike o sebi i bolje integracije u socijalne grupe te u borbi protiv depresije, koja postaje sve veći zdravstveni problem današnjice. Bitna je pri osiguranju neovisnosti, odnosno smanjenju osjećaja usamljenosti, posebno u starijoj populacijskoj skupini. Redovitom tjelesnom aktivnošću prevenira se pretilost, koronarna bolest srca, visok krvni tlak, tumor dojke i debelog crijeva, osteoporoza, osteoartritis, dijabetes te povišeni kolesterol.
Hodanje je osnovni način kretanja ljudi. Prednost hodanja u odnosu na druge tjelesne aktivnosti je da ono ne mora biti ni intenzivno ni dugotrajno kako biste počeli popravljati svoje zdravstveno stanje. Redovito hodanje u pravilnom položaju tijela tijekom 30 minuta, kroz 5 dana tjedno dokazano smanjuje rizične čimbenike te donosi cijeli niz dobrobiti cjelokupnom zdravlju.
U našoj ustanovi bolesnike – goste potiče se na mnogobrojne sportske aktivnosti. Svakog jutra na odjelu, odnosno za toplijeg vremena vani, provodi se jutarnja tjelovježba. U sklopu radne terapije organiziran je fitnes dva puta tjedno, provode se organizirane šetnje, odbojka, nogomet te brojne druge sportske aktivnosti sa rekvizitima ili bez. Prilikom izrade individualnog plana liječenja, pretilim bolesnicima savjetuje se šetnja u krugu bolnice, kao jedan od terapijskih postupaka, po utvrđenoj stazi oko zgrade bolnice. Sama staza duljine je oko jedan kilometar pa se svakom bolesniku određuje broj krugova koji bi trebali prohodati u danu. Kod teško pokretnih i nepokretnih bolesnika provode se postupci fizioterapije utvrđeni kroz proces fizioterapije u svrhu očuvanja i poboljšanja pokretljivosti. Svakom od navedenih aktivnosti nastojimo gostima naše bolnice ukazati na važnost kretanja kao jednog od temelja u očuvanju zdravlja.

Zoran Krpan   bacc. physioth.

Organizirana šetnja povodom međunarodnog dana tjelesne aktivnosti

“Čovjek je stvoren da bi se kretao, a ne ležao”

© 2017 Developed by mediain.hr

Epidemiološki upitnik:

1. S kim bolesnik živi ? Nabrojiti članove kućanstva?
2. Druge osobe koje dolaze u kuću bolesnika?
3. Gdje se kreće bolesnik ili drugi članovi kućanstva?
4. Je li posjetio bilo koju zdravstvenu ustanovu u posljednjih 14 dana?
5. Ispitati ponašanje tj. pridržavanje svih preporuka stožera civilne zaštite a vezano uz prevenciju COVID-19 infekcije bolesnika/članova obitelji.
6. Da li je bolesnik ili ukućani putovao/boravio u zemljama ili područjima gdje je detektirana COVID-19 infekcija unazad 14 dana? Ako da, koja zemlja/zemlje/područja? Datum kad je došao u RH?
7. Da li je bolesnik ili član obitelji bio u kontaktu sa oboljelom osobom ili osobom pod sumnjom od COVID -19 infekcije ( osobe u karanteni ili samoizolaciji)?
8. Da li bolesnik i/ili članovi obitelji ( udomiteljske obitelji) imaju akutne respiratorne simptome ( povišenu tjelesnu temperaturu, kašalj, grlobolju, kratak dah…)?