Razgovarajući s arhitektom samostana, njegovo oduševljenje je bilo veliko. Naime, samostan, točnije naša crkva se nalazi u sredini. S jedne strane imamo pogled na Betlehem – mjesto Kristova utjelovljenja, dolaska na svijet, s druge strane Golgotu i Sveti grob – mjesto gdje je Krist podnio svoju muku za nas te gdje je nakon 3 dana uskrsnuo.
I ta sredina s dva pogleda o kojoj arhitekt toliko oduševljeno priča je postala predmet moga razmišljanja.
„On među nas je došao“ Došao je u sredinu. „Isus prođe između njih i ode.“
Isus neprestano dolazi, Njemu nema zapreke da korača među nama da zakorači u našu sredinu.
Mogao je On i drugačije se utjeloviti, pojaviti. Ne. Obličje djeteta, tako je došao, kao najslabiji, najkrhkiji među moćnike, za vrijeme slavnog, velikog Rimskog carstva, Bog dolazi kao malo i siromašno dijete. Zar je to logika laka za razumjeti? Nije. Da je laka mnogi bi u to doba, a i poslije razumjeti.
Ovom Svetom zemljom za vrijeme svoga koračanja i propovijedanja jednom zgodom vidje Isus dijete, malo dijete i stade s njim u sredinu, postavi ga da ga svi vide, kao primjer.
Moramo biti maleni, moramo se sniziti, spustiti i pustiti da drugi budu viši i veći od nas, jer samo maleni stanu u sredinu, samo maleni mogu dospjeti do nutrine druge osobe, do srca.
Sveti Franjo Asiški je od ovoga slabašnog djeteta iz Betlehema crpio sve potrebne ideje i smjerokaze za svoj način života.
Ma ako Bog je postao dijete, tko sam ja da se uzdižem?
Ako Bog je rođen i živio u siromašno, tko sam ja da se bogatim više nego što mi je potrebno?
Ako Bog je rođen „dok je mirna tišina svime vladala“ tko sam ja da stvaram nepotrebnu buku sebi i drugima?
Pokušajmo biti ljubav, ljubav jedni drugima i ljubav sebi sami;
Sveti Pavao piše :“Kada bi imao sve darove, a ljubavi ne bi imao. Ništa si, ništa nemaš.“
Pa ta ljubav, utjelovljena, je Isus. Mali Isus rođen u Betlehemu, ako Njega nemaš uzalud nam ukrasi i darovi.
Ovo sjecište puteva, ova sredina, položaj na cesti prema Betlehemu, cesti prema pravoj ljubavi i poniznosti te, s druge strane, prema ogoljenju i smrti postavlja meni put – malenost!
Jedino je malenost oblik koračanja na koji Isus poziva. Zastanimo i pogledajmo u sliku ili figuru malenog Isusa i zapitajmo se što vidimo?
Zar ne ljubav?