Specijalna bolnica za psihijatriju i palijativnu skrb

Povijest Bolnice sv. Rafaela

Počeci ideje – prije Prvog svjetskog rata

Početkom 20. stoljeća tuberkuloza je predstavljala jednu od najtežih bolesti u Europi. Nakon obilaska austrijskog sanatorija za liječenje tuberkuloze, tadašnji student medicine dr. Andrija Štampar uputio je pismo ravnatelju Bolnice u Novoj Gradiški, dr. Kosti Mladenoviću, ističući potrebu izgradnje sličnog lječilišta u Hrvatskoj.

Njegovu zamisao podržao je i student medicine Maksimilijan Benković, a tijekom njihova boravka u novogradiškoj bolnici zajednički su razrađivali plan izgradnje lječilišta u okolici Nove Gradiške. Izbijanje Prvog svjetskog rata prekinulo je ostvarenje te ideje.

Izgradnja Državnog lječilišta na Strmcu (1918. – 1929.)

Nakon završetka rata ponovno je pokrenuta inicijativa za gradnju specijaliziranog lječilišta za oboljele od tuberkuloze. Kao idealna lokacija odabran je Strmac, na obroncima Psunja, zbog čistog zraka i prirodnog okruženja pogodnog za liječenje plućnih bolesti.

Građevinski radovi započeli su 1926. godine, a Državno lječilište na Strmcu svečano je otvoreno u svibnju 1929. godine.

Dana 12. svibnja 1929. primljeni su prvi pacijenti – dvoje djece oboljele od tuberkuloze. Broj bolesnika ubrzo je rastao, a liječenje se temeljilo na tada suvremenim metodama: boravku na svježem zraku, pravilnoj prehrani i odmoru. U sklopu bolnice izgrađena je i natkrivena otvorena terasa – tzv. Ležaona, u kojoj su djeca svakodnevno provodila vrijeme na čistom planinskom zraku.

Razvoj i ratna stradanja (1939. – 1945.)

Godine 1939. izgrađen je željeznički paviljon, moderna dvokatnica namijenjena liječenju djece željezničkih djelatnika oboljele od plućnih bolesti.

U siječnju 1942. godine glavna zgrada lječilišta teško je stradala u požaru. Izgorjeli su kat i potkrovlje, dok je željeznički paviljon ostao sačuvan te su u njemu nastavili boraviti bolesnici. Tijekom ratnih godina dio prostora koristile su vojne postrojbe.

Obnova i Dječja bolnica Šumetlica (1945. – 1991.)

Nakon Drugog svjetskog rata ustanova je obnovljena te je nastavila djelovati pod nazivom Dječja bolnica za tuberkulozu pluća Šumetlica.

Uz potporu UNICEF-a i zalaganjem dr. Andrije Štampara obnovljen je bolnički kompleks. Glavna zgrada dobila je dodatni kat, proširenu ležaonu te nove prostore za školsku nastavu i dječju igraonicu. Djeca koja su se dugotrajno liječila mogla su nastaviti obrazovanje unutar bolnice.

U studenome 1958. bolnicu je posjetio Paul-Henri Spaak, počasni predsjednik UNICEF-a, zajedno s članovima međunarodnog izaslanstva.

Razvojem cijepljenja protiv tuberkuloze i uvođenjem učinkovitih lijekova postupno se smanjivao broj djece oboljele od te bolesti pa se bolnica sve više usmjeravala na liječenje plućnih bolesnika svih dobnih skupina.

Od 1967. godine bolnica djeluje u sastavu Medicinskog centra “dr. Andrija Štampar” Nova Gradiška.

Domovinski rat i razdoblje napuštenosti (1991. – 2004.)

Početkom Domovinskog rata, tijekom ljeta 1991. godine, bolnica je prestala s radom, a pacijenti su premješteni u Medicinski centar u Novoj Gradiški.

Od listopada 1991. do ljeta 2001. godine kompleks su koristile postrojbe Hrvatske vojske.

Nakon odlaska vojske zgrade su ostale napuštene i teško devastirane. Tijekom sljedećih godina razmatrane su različite mogućnosti njihove obnove i nove namjene.

Povratak Bolničkog reda sv. Ivana od Boga

Bolnički red Milosrdne braće sv. Ivana od Boga redovnička je zajednica koja već gotovo pet stoljeća skrbi o bolesnima, osobama s invaliditetom, ovisnicima, starijima, djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi i drugim ranjivim skupinama.

Danas Red djeluje u više od 50 zemalja svijeta te kroz stotine zdravstvenih i socijalnih ustanova godišnje skrbi za milijune ljudi.

U Hrvatskoj je Red djelovao do završetka Drugog svjetskog rata, kada prestaje njegovo djelovanje. Novi početak uslijedio je 2004. godine, kada je, u dogovoru s požeškim biskupom dr. Antunom Škvorčevićem, u Šumetlici osnovana Provincija sv. Ambrozija te se Red ponovno vratio u Hrvatsku.

Obnova kompleksa i osnivanje Bolnice sv. Rafaela (2009. – 2011.)

Projekt obnove pokrenuo je fra Kristijan Sinković, provincijal Provincije sv. Ambrozija Bolničkog reda sv. Ivana od Boga. Cjelokupnu obnovu i izgradnju financirao je Bolnički red Milosrdne braće iz Italije.

U proljeće 2009. godine započeli su opsežni radovi na obnovi, dogradnji i proširenju nekadašnjeg lječilišta s ciljem osnivanja prve katoličke bolnice u Hrvatskoj nakon Drugog svjetskog rata.

Nekadašnja dječja bolnica pretvorena je u suvremenu psihijatrijsku bolnicu s više od stotinu bolesničkih kreveta, opremljenu prema najvišim medicinskim standardima.

Svečano otvorenje Bolnice sv. Rafaela

Bolnica sv. Rafaela svečano je otvorena 29. svibnja 2011. godine u nazočnosti brojnih državnih, županijskih i lokalnih dužnosnika, predstavnika Katoličke Crkve, svećenstva i vjernika.

Program je započeo procesijom i svečanim euharistijskim slavljem koje su predvodili požeški biskup Antun Škvorčević i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Mario Roberto Cassari.

Nakon blagoslova bolnice uslijedilo je službeno otvorenje, tijekom kojega su predsjednica Vlade Republike Hrvatske Jadranka Kosor i generalni prior Bolničkog reda sv. Ivana od Boga fra Donatus Forkan zajednički presjekli vrpcu te otvorili prvu katoličku bolnicu u demokratskoj Republici Hrvatskoj.

Govornici su tom prigodom istaknuli važnost ustanove kao mjesta stručnog liječenja, ljudskog dostojanstva i kršćanskog milosrđa. Po završetku svečanosti uz pristupnu stazu posađene su sadnice borova kao trajni spomen na otvorenje bolnice