Danas je održan četvrti po redu okrugli stol, Plašt koji štiti dostojanstvo čovjeka u organizaciji Specijalne bolnice Sveti Rafael Strmac i Hrvatskog društva za palijativnu medicinu.
Sudionicima skupa postavlja se pitanje: je li svaki palijativni bolesnik i kompleksni bolesnik?
Na ovom četvrtom okruglom stolu drago nam je da smo se ponovno okupili i to ne samo slavonske županije, nego i šire, od Zagreba do Splita pa sve do Banja Luke, točnije imamo sudionike iz Zagreba, Ivanić grada, Kutine, Siska, Nove Gradiške, Požege, Lipika, Pakraca, Vukovara, Vinkovaca, Osijeka, Đakova, Našica, Splita i Banja Luke.
Naši sudionici aktivno sudjeluju sa svojim izlaganjima, iskustvima i prijedlozima.
Prvo bi trebali uvijek iznova ponoviti kako palijativni bolesnik ne znači nužno brzi završetak života, nego bolesnik kod kojega njegovu bolest više aktivno ne liječimo, nego terminalnu bolest pratimo kroz njezine simptome koji remete kvalitetu života u značajnoj mjeri. Okupiramo ne samo simptome terminalne bolesti, nego i sve druge potrebe takvog čovjeka od psiholoških, socijalnih, etičkih, ekonomskih, moralnih, duhovnih i svih drugih.
Kompleksni bolesnik je slična potreba, iako se nužno ne mora raditi o terminalnom stanju bolesti, nego dugotrajnim kroničnim bolestima (više njih) vezanih uz niz socijalnih, mentalnih i ponašajnih poteškoća (nerijetko su to osobe sa adiktivnim ovisnim stilom života), koje kroz neko vrijeme i mogu postati terminalne u smislu potrebe palijativne njege i skrbi, onda kada su iscrpljeni mehanizmi aktivnog liječenja.
Važno je znati da su ova stanja, nerijetko preklapajuća, vrlo individualna s jedne strane. Stoga je potreban cjelovit, logičan i stručan, te uključujući civilnih udruga pristup s druge strane.
U današnje vrijeme u svim sustavima je potrebna i međuresorna suradnja. Svjedoci smo nezaustavljive digitalizacije, tehnologizacije i medikalizacije medicine. Svaki profesionalac, a time i dionici sustava mogu upasti u zamku koja se zove fragmentacija čovjeka i narušavanje njegovih cjelovitih potreba, kao osobe koje ima svoj jedinstveni kod.
Pridružimo li tome imperativnu financijsku isplativost i prodaju zdravstvene usluge, odnosno kupovinu zdravlja, svi postaju nezadovoljni “objekti” koji žude za onim što se ne može niti kupiti, niti prodati, a to je ljudski odnos.
Stoga je važno, uzimanjem anamneze, uz odnos, i to sve više potreban logični odnos, kako bi uz samo malo mira, jednostavnosti i neposrednosti postigli obostranu učinkovitost i zadovoljstvo kako struke, tako i čovjeka, odnosno bolesnika, korisnika ili kako ga mi u karizmi gostoljubivosti naših osnivača nazivamo, gosta.
Algoritam pristupa i kompleksnim i palijativnim bolesnicima, trebao bi pratiti od razumijevanja organizacije, procesa, dionika do financijskih potreba.
Takav pristup će zadovoljiti i radnu učinkovitost profesionalaca, jer će kroz dobru organizaciju i razumijevanje procesa biti više radno učinkoviti, umnažanjem sposobnosti i motivacije, što će na koncu donijeti svima nerijetko žuđeno zadovoljstvo.
dr. Maristela Šakić
