Dragi čitatelji!
Ovaj put bih kolumnu o gostoprimstvu želio posvetiti jednoj posebnoj poljskoj mnogobrojnoj
obitelji-Ulma. Uvijek prijateljski raspoloženi, spremni pomoći svima u neprilici susjedi, prijatelji
koje bi zasigurno svatko od nas poželio blizu sebe.
Vrijeme je to kada je Poljska nakon herojske obrane bila izložena na nemilost okupacijom
Njemačke i s istoka Rusije, proračunato podijeljena dogovorom Hitlera i Staljina.
Dio zemlje pod ruskom okupacijom Njemci su nazvali Generalno Gubernatorstvo a u svojoj
zemlji Poljaci su bili tretirani kao robovi i prisiljeni živjeti po zakonima okupatora.
Tada u Poljskoj nacisti su odmah počeli s progonom Židova, koji je kulminirao sa izgradnjom
zloglasnih kampova koji su uništavali svako dostojanstvo čovjeka ne zapamćenih razmjera.
Civilno stanovništvo i pokret otpora na sve načine pokušavaju spasiti svoje sumještane koji su
pripadali Židovskom narodu.
Kako bi zastrašio Poljake u pružanju pomoći Židovima, Hans Frank – generalni guverner
okupiranih poljskih teritorija – izdao je u listopadu 1941. uredbu prema kojoj je svaki građanin
optužen ili osumnjičen za skrivanje i zaštitu Židova mora biti pogubljen.
U takvim mračnim i izazovnim vremenima povijesti našla se naša obitelj Ulma o kojoj želim
pisati.
Tko su oni bili?
Dvoje mladih ljudi : Jozef i Wiktoria Ulma živjeli su u selu Markove u Poljskoj. Amatersko
kazališta u Markowi, bilo je mjesto u kojem su se dvanaest godina mlađa Wiktoria i Józef
upoznali na božićnoj predstavi u kojoj su oboje sudjelovali. Wiktoria se jako dobro nosila sa
svojom ulogom Majke Božje. Vjenčali su se u srpnju 1935. u župnoj crkvi sv. Doroteje u Markowi.
Józef Ulma bio je čovjek širokih vidika, načitan i u to vrijeme mogao se pohvaliti velikom zbirkom
knjiga koje je posjedovao. U njegovom životopisu ističe se velika ljubav prema znanosti i
poljoprivredi. Osmislio je stroj za uvezivanje knjiga i kućnu vjetroturbinu. Svojom sposobnošću i
znanjem obiteljsku kuću osvijetlio je strujom među prvima u svom mjestu. Osnovao je prvi
rasadnik voćaka u Markowi a svoju obitelj počeo je uzdržavati prodajom sadnica. Osim
vrtlarstva – Józef Ulma promovirao je uzgoj povrća i voća – bavio se i pčelarstvom i uzgojem
svilene bube. Józefova najveća strast bila je fotografija. U početku je koristio fotoaparat vlastite
izrade, ali s vremenom je počeo koristiti profesionalnu opremu. Najveću vrijednost čine
fotografije posebno one obiteljske koje su preživjele do dan danas kako bi svjedočile o
postojanju obitelji Ulma.
Wiktoria Ulma je iz siromašne seoske obitelji, kao djevojčica u dobi od šest godina izgubila je
majku. Završila je samo osnovnu školu a zatim odmah počela raditi da pomogne obitelji.
Wiktorija nije odustala od svog obrazovanja te je pohađala tečajeve na Narodnom sveučilištu,
zvali su je večernja škola za seljake.
Kako su živjeli?
Svoju obitelj su gradili na istinskim vrijednostima. Zajedničkom molitvom , proučavajući živote
svetaca, istražujući sveto pismo i sudjelovanjem na svetoj misi. Iako nisu bili imućni pomagali su
drugima.
Njihova Biblija bila je istrošena od česte upotrebe, gotovo svaka margina imala je rukom ispisanu bilješku i kao takva sačuvana je u muzeju.
Moram se osvrnuti na Evanđelje po Luki gdje nalazim podcrtanu riječ „Samarijanac“, a pored nje
bilješku s riječju „da“. Kao što je Samaritanac prolazeći zatekao čovjeka na samrti – nije prošao
gledajući na drugu stranu – tako je i ova obitelj učinila sve što je mogla da spasi živote drugih…
Obitelj Ulma učinila je svjestan izbor, poziv prihvaćen u jednostavnosti života koji je ostao
marljiv i skladan u povijesnom razdoblju u kojem su nasilje, mržnja i podjele nastojale nametnuti
svoj kaos.
Židovi
Jedne večeri netko je pokucao na prozor obitelji Ulma . Pred njihovim kućnim pragom stajalo je
osmero prestravljenih i gladnih ljudi. Izgnanih iz svojih domova koji su se danima skrivali u
šumi. Kada nisu pronašli izlaz i nisu imali kamo otići potražili su pomoć.
Jozef i Wiktoria razmijenili su nekoliko kratkih riječi između sebe i bez imalo zadrške otvorili su
vrata svog doma primajući unesrećene Židove, znajući kako će njihova odluka snositi velike
posljedice. U svome domu načinili su utočište , nahranili su ih, pripremili im mjesto za spavanje i
oprali im odjeću.
Izdaja
Suočavajući se sa stvarnošću koja ih je nemilosrdno okruživala, postojala je ona tamna i zla slutnja
koju gotovo svaka sredina u tom vremenu imala tako je i u njihovom selu postojala jedna zvana
„Juda”. Što je to u ljudima da li prezir, strah ili ljubomora prevagnula da izda dobrotu obitelji
Ulmasovih. Kako bi potvrdio prisutnost Židova, nenadani posjetitelj obitelji poželio je fotografiju od
Jozefa. Bila je to samo izlika koja je aktivirala onu nesretnu uredbu Hansa Franka.
Njemački vojnici stigli su pred večer: provalili su u malu Ulmasovu kuću, pucajući na tavan gdjesu se
skrivali židovski prijatelji. Ubijeni su nevini ljudi: Ulmasova obitelj i osam Židova, uključujućiShaula
Goldmanna s četvero djece, Leu Didner s petogodišnjom kćeri Reshlom i Goldu Grünfeld.
Jozefa i Wiktoriju izvukli su van i strijeljali pred djecom. Wiktorija je bila u osmom mjesecu
trudnoće. Nakon majke i oca, pogubljena su i malodobna djeca: Stanisława (8), Barbara (7),
Władysława (6), Franciszek (4), Antoni (3) i Marija (2).. Kuću obitelji Ulma su odmah zapalili.
Bilo je to 24. ožujka 1944. Nacisti su bacili tijela u jamu, zabranjujući stanovništvu da se približe.
Sumještani te večeri nisu mogli sakriti svoju bol i nanesenu nepravdu obitelji Ulma, nitko nije
mogao spriječiti da se tijela obitelji pripreme za dostojanstveni pokop. U toj dugoj i nesretnoj noći
od nakupljenog straha i stresa Wiktoriji je započeo porod.
Beatifikacija cijele obitelji: ( 10. rujna 2023.)
Papa Franjo pristao je na beatifikaciju mučeničke obitelji Ulma: Józefa, Wiktorije i njihovo
sedmero djece, uključujući, po prvi put u povijesti Katoličke crkve, nerođeno dijete.
Majka je počela rađati tijekom nacističkog napada. Ovo je vrlo neobičan slučaj koji se može nazvati
Krštenjem krvlju u povijesti takav je zabilježen za vrijeme vladavine Heroda.
„Zašto su se Józef i Wiktoria Ulma odlučili na ovaj herojski čin, uz tako veliki rizik?“
Odgovor se pokazuje jednostavnim i lijepim u isto vrijeme. Ulme su bile duboko religiozne osobe,
svakodnevno su živjele svoju katoličku vjeru; ona im je bila očiti vodič i smisao života.
Oponašajući Isusa, slijedili su ga do kraja, u skladu s riječima: „Veće ljubavi nitko nema od ove:
da tko položi život svoj za svoje prijatelje.“ Njihov stav bio je u oštroj suprotnosti s nacističkom
ideologijom, koja iznad svega stavljala nacionalni interes.
Obitelj Ulma je mučeništvo podnijela 24. ožujka 1944. godine, no Crkva je odabrala 7. srpnja kao
njihov liturgijski blagdan, budući da su se Jozef i Wiktoria vjenčali 7. srpnja 1935.
Nacisti nisu uspjeli zastrašiti stanovništvo, u selu Markova nakon rata preživjelo je 21 Židova koji
su se tijekom okupacije sakrivali kod drugih obitelji.
“Bilo bi pogrešno kada bi dan beatifikacije obitelji Ulma služio samo za prisjećanje na strahotne
zločine koje su počinili njihovi krvnici, nad kojima je, usput rečeno, povijesti već rekla svoj sud”,
kazao je tijekom svečane mise beatifikacije prefekt Dikasterija za kauze svetaca, kardinal
Marcello Semeraro. “Umjesto toga, želimo da današnji dan bude dan radosti, jer je stranica
Evanđelja ispisana na papiru postala za nas živa stvarnost, koja jarko svijetli u kršćanskom
svjedočanstvu bračnog para Ulma i u mučeništvu novih blaženika.“
Ulma su bili sretni iako nisu bili bogati. Kako su to postigli?
Recept za sretan brak obitelji Ulma:
„Njegujem stav ljubaznosti kako bi se moj supružnik i djeca dobro osjećali sa mnom“ – to je bio
princip po kojem su živjeli Wiktoria i Józef Ulma. U Ulminom braku nije bilo mjesta sebičnosti.
Njihova ljubav bila je usmjerena prema drugoj osobi, prema supružniku i djeci.
1. Njegujte svoj odnos svaki dan. (Nikad ne uzimajte vaš brak zdravo za gotovo)
Wiktoria i Józef Ulma na mnogo su načina svakodnevno produbljivali svoju bračnu ljubav. Obitelj
Ulma, to su činili međusobnim poštovanjem, ljubaznošću, toplinom, pažnjom jedno prema
drugome, nesebičnošću, davanjem, poniznošću sa čvrstim stavom brige i zaštite.
2. Ne zaboravite na obične geste ljubavi / Ne čekajte posebne prigode da izrazite ljubav/.
Važno je ne činiti izražavanje ljubavi ovisnim isključivo o velikim blagdanima i obljetnicama.
Uspjeh braka ovisi o svakodnevnom životu. Ulmaši su jedno drugome pokazivali ljubav u
svakodnevnom životu jednostavnim, običnim gestama. Prijatelj Józefa Ulme, koji ih je često
posjećivao, prisjetio se da je „Józef bio ljubazan i pristojan; on i njegova supruga stvorili su
atmosferu obiteljske topline.“ To se postiglo jednostavnim, svakodnevnim gestama ljubavi.
4. Nemojte se svađati ili barem svedite svađe na minimum.
Drugi susjed prisjetio se da su Wiktoria i Józef imali skladan brak, bili su jedno za drugo. Često
sam bio kod njih doma. Nikad ih nisam čuo da se svađaju.“ Izbjegavanje svađa pomoglo je
Ulminim da izgrade bračno jedinstvo. Također su pazili da slušaju jedno drugo.
5. Nadopunjavanje
Nadopunjavanje je igralo važnu ulogu u životima Wiktorije i Józefa. Viktorija se uglavnom
usredotočila na kućanske poslove i djecu, dok je Józef obavljao zahtjevnije fizičke zadatke, poput
nošenja vode iz bunara i rada na polju. Istovremeno, ako je bilo potrebno, pomagala je
supružniku s poslom.
6. Ne žalite se, ali uvijek budite zahvalni
Ulmasi se nikada nisu žalili, iako su se suočavali s mnogim izazovima. Odgovorno su preuzimali
svoje odgovornosti i nadopunjavali se. Susjedi obitelji Ulma nikada ih nisu čuli da se žale.
Umjesto toga, Ulmasi su živjeli sa stavom zahvalnosti prema Bogu.
Wiktoria je bila ponosna na svog sposobnog i kreativnog supruga, kojeg su susjedi cijenili i zbog
njegovih vještina kao poljoprivrednika, tehničara i fotografa.
Jozef je cijenio svoju suprugu koja je vodila kućanstvo i svaki dan se žrtvovala za njihovu brojnu
djecu, stvarajući atmosferu ljubavi i mira.
7. Prije svega, živite po vjeri
U obitelji Ulma sve se odvijalo u ozračju vjere. Wiktoria i Józef često su se pozivali na sakrament
braka, što znači da su bili svjesni da pravu bračnu vezu stvaraju tri osobe: muž, žena i Bog.
Ulmasi su njegovali bračnu i osobnu molitvu, bili su uključeni u župni život, često su primali
sakramente i svake nedjelje i na blagdane prisustvovali svetoj misi. Biblija je igrala važnu ulogu u
njihovim životima, služeći kao izvor duhovne snage i inspiracije, iz nje znali su izvlačiti pouke koje
su se prenosile u njihov svakodnevni život i stavove prema drugima.
Fotografije iz arhive obitelji Ulma:
