Isus pogleda i vidje kako bogataši bacaju u riznicu svoje darove.
A ugleda i neku ubogu udovicu kako baca onamo dva novčića.
I reče: »Uistinu, kažem vam: ova je sirota udovica ubacila više od sviju. Svi su oni zapravo među darove ubacili od svog suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sav žitak što ga imaše.« (Lk 21, 1-4)
Mnogi ljudi imaju mala primanja ili ih uopće nemaju, zar oni u Božjim očima vrijede manje od onih koji svake nedjelje daju skupocjen dar za župu? Ovo Evanđelje govori da nije tako.
Mnoge osobe koje su mukotrpnim radom ili nasljedstvom opskrbljene svime za život imaju osjećaj za drugoga i velikodušni su prema onima u potrebi i aktivno sudjeluju u Župi koliko mogu i osjete da trebaju, a ima siromašnih koji ne bi za Crkvu darovali ništa jer nemaju ni oni sami, a Crkva je sva u zlatu. Zar je i u ovom slučaju siromah u očima Božjim „veći“ od bogataša? Ni o tome nam Evanđelje ne govori.
Bog nema ništa protiv bogataša ni protiv siromaha. Udovica daje sav žitak što ga imaše – dva novčića. Netko nema ni to, ali što je onda njegov žitak?
Ako ima samo tugu i bol – to je njegov žitak, neka to daruje Bogu, Bog nije izbirljiv ni zahtjevan, traži samo da Mu darujemo ono što imamo i što osjetimo da trebamo darovati, bilo to novac ili žalost – ništa ne zadržavati za sebe, ne biti navezan na novac ni osjećaje srca.
„Svatko neka dade kako je srcem odlučio.“ (2Kor 9,7)
Ostanimo slobodna srca, to vam žele i mole vaše sestre klarise iz Požege.