Ljubav. Jedne noći se probudih sa skroz drugačijim osjećajem od ovoga. Prokazivanje, osuda, nelagoda. To me je dočekalo i u nemogućnosti da zaspim kroz molitvu su misli polako dolazile gdje bi trebale, u svjetlo i istinu.
Ljubav. Naš Bog je čista ljubav, najšira, najdublja, najtoplija ljubav koju itko od nas može zamisliti, nadam se da će je mnogi doživjeti!
Sve što izlazi van okvira ljubavi, čak i u najmanjoj mjeri, nije od Boga. Sotona je kao crv u grmu; jede, siše, neumorno radi i ako se domogne unutrašnjosti, tu može neprimjetno raditi. Prvo se krenu sušiti neke grane, ali pomisliš: „ma nadoći će, obnovit će se on sam“, pomisliš li to i ostaviš li grm, postepeno će propadati i bit će uništen, što i jest cilj crva. Nakon toga on prelazi na drugi grm i ne sjećajući se ljepote prvoga.
Znajmo prepoznati prvu suhu granu, prvi znak manjka ljubavi, ako trebamo pitajmo nekoga iskusnijeg kako spasiti od propadanja.
Sotoni nije važna ljepota nekoga, već samo uništenje, nakon toga zaborav. A Bog?
“Može li žena zaboravit` svoje dojenče, ne imat` sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.“ Iz 49,15
Božja pažljiva ljubav, koja ne želi povrijediti, koja ne upire prstom, koja sve razumije, koja svakoga želi pokazati u najbolje svjetlu. Svaki trenutak kad ne živim po ovoj ljubavi, otvaram prostor crvu da dođe!
Za ovo svjetlo u noći, za pažljivu brigu Boga, za Njegove odgojne metode koje nadilaze granice obrazovnog sustava, jer On ne dopušta da moje grane budu suhe,
Hvala, hvala za ljubav!
U ovom koračanju s Isusom prema Velikom tjednu, tjednu kada će On predati svoj život iz ljubavi prema Bogu Ocu i prema nama, ne zaboravimo:
„Ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga.“ 1Iv 4,7
Vaše sestre klarise iz Požege,
s. Anđela