Iv 21,1-13
Poslije toga očitova se Isus ponovno učenicima na Tiberijadskome moru. Očitova se ovako: 2 Bijahu zajedno Šimun Petar, Toma zvani Blizanac, Natanael iz Kane Galilejske, zatim Zebedejevi i još druga dva njegova učenika. 3 Kaže im Šimun Petar: »Idem ribariti.« Rekoše: »Idemo i mi s tobom.« Izađoše i uđoše u lađu, ali te noći ne uloviše ništa.
4 Kad je već svanulo, stade Isus na kraju, ali učenici nisu znali da je to Isus. 5 Kaže im Isus: »Dječice, imate li što za prismok?« Odgovoriše mu: »Nemamo.« 6 A on im reče: »Bacite mrežu na desnu stranu lađe i naći ćete.« Baciše oni i više je ne mogoše izvući od mnoštva ribe. 7 Tada onaj učenik kojega je Isus ljubio kaže Petru: »Gospodin je!« Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, pripaše si gornju haljinu, jer bijaše gol, te se baci u more. 8 Ostali učenici dođoše s lađicom vukući mrežu s ribom jer ne bijahu daleko od kraja, samo kojih dvjesta lakata.
9 Kad iziđu na kraj, ugledaju pripravljenu žeravicu i na njoj pristavljenu ribu i kruh. 10 Kaže im Isus: »Donesite ribâ što ih sada uloviste.« 11 Nato se Šimun Petar popne i izvuče na kraj mrežu punu velikih riba, sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se ne raskinu. 12 Kaže im Isus: »Hajde, doručkujte!« I nitko se od učenika ne usudi upitati ga: »Tko si ti?« Znali su da je Gospodin. 13 Isus pristupi, uzme kruh i dade im, a tako i ribu.
Bog se prigiba nad naše potrebe, nad naše srce i tijelo i prepoznaje što nam je potrebno. Uskrsli Krist nam je blizak u svakidašnjim potrebama.
Učenici svu noć love ribu, a ništa nisu ulovili, susreću Isusa koji ih upućuje gdje da bace mrežu, oni ga poslušaju – kad eto čuda! Mreža puna velikih riba.
Isus nas čeka, cijelu noć, kazuje što je za nas najbolje te gdje je za nas najbolje, a mi uvjereni da sami znamo i možemo, ali uzalud, prazna mreža.
Crkveni sabor u Kalcedonu je zaključio da je Isus pravi Bog i pravi čovjek.
Eto utemeljenja te izjave. Kao čovjek brine za potrebe čovjeka, nakon neprospavane noći, apostolima treba odmor i okrjepa.
Kao Bog nakon zatajenja, nakon raspeća i smrti, On opet dolazi onima koji su ga zatajili, oprašta im i time pokazuje nama primjer kako se odnositi prema svima.
Ne da je oprostio i da ih ljubi, već još i više, reče im jednu od meni najprisnijih i toplijih rečenica: „Hajde doručkujte.“
Uskrsnu radost i susret s Isusom vam žele sestre klarise iz Požege,
s. Anđela
