U pastoralnim prostorima Nadbiskupskog vikarijata Osijek od 24. do 26.10.2024. godine održan je 3. Hrvatski kongres o palijativnoj skrbi sa međunarodnim sudjelovanjem u organizaciji Zaklade sveti Franjo – palijativna skrb i Hrvatskog društva za palijativnu medicinu te suorganizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku i Znanstvenog centra izvrsnosti za integrativnu bioetiku. Na kongresu su se okupili stručnjaci različitih profesija (liječnici različitih specijalizacija, medicinske sestre, psiholozi, duhovnici, fizioterapeuti, socijalni radnici, …). Cilj je bio prikazati sve aspekte palijativne skrbi uz isključivo holistički pristup bolesniku i njegovoj obitelji, a temeljni cilj Kongresa bio je razmjena iskustava i znanja te donošenje jasnih zaključaka o potrebnim promjenana sa ciljem čuvanja dostojanstva bolesnika i obitelji do kraja života.
Ispred Specijalne bolnice za psihijatriju i palijativnu skrb „Sveti Rafael“ Strmac Kongresu su prisustvovali ravnateljica Maristela Šakić, dr. med., spec. psihijatrije; liječnica i glavna sestra Odjela palijativne skrbi i dugotrajnog liječenja, Spomenka Petek, dr. med. i Antonija Pejaković Ličina, bacc. med. techn. te psihologinja Ivana Tomić Pavlović, prof., spec. palijativne psihologije. Sudjelovali su aktivno kroz predavanje i praktične prikaze: Odnos, razvoj i rast kroz konstruktivno zajedništvo mjesečnih „VELIKIH VIZITA“ u Specijalnoj bolnici Sveti Rafael (Maristela Šakić), Čovjek je čovjeku lijek (Spomenka Petek), Revolucija u liječenju akutne i kronične rane-praktični prikaz (Antonija Pejaković Ličina u sklopu Medicline d.o.o. prezentacije) te poster prezentaciju „DOKTORE TI SI FIJU-FIJU“ (Ivana Tomić Pavlović, Antonija Pejaković Ličina, Nikolina Špoljarić, Matea Grbeš, Gabrijela Pandža, Zoran Krpan, Kruno Bušić, Blanche Dakin).
Korisno nam je bilo čuti iskustva i ideje drugih sudionika, dobiti uvide u druge razine organizirane palijativne skrbi, probleme i pozitivne primjere prakse, a kroz autentične prikaze stručnog djelovanja u Bolnici, nastojali smo dati svoj doprinos daljnjem razvoju palijativne skrbi stavljanjem naglaska, još jednom, na važnost: stavljanja autentične osobe (sa njenom obitelji) u središte palijativnog djelovanja, organiziranja multidisciplinarnog pristupa uz korištenje dodatnih ljudskih resursa, visokofunkcionirajućeg tima u osnovi visoke kvalitete skrbi o pacijentu i obitelji koji raste i razvija se kroz konstruktivno zajedništvo .
Ivana Tomić Pavlović, prof., spec. palijativne psihologije
