Žrtva zahtjeva odricanje, zahtjeva zapravo puno toga. Koraci u životu, mali ili veliki traže naše sudjelovanje, ne možemo ostati pasivni u koračanju ovom zemljom. Daj, da bi primio!
Idi iz zemlje svoje,
iz zavičaja i doma očinskog,
u krajeve koje ću ti pokazati. (Post 12,1)
Abraham otac vjere postaje i do dan danas ostaje.
Što je on imao kada je kretao na put – put koji ne pozna, kada je otvarao novu etapu u svome životu.
Sigurnost? Ne
Osiguranje? Još manje.
Znanje da mu svi žele dobro? Ne.
Mladost u kostima? Nikako, ta bijaše mu 75 godina.
Povjerenje u obećanje? Samo povjerenje da ono što treba učiniti, taj put na koji treba krenuti, da je to ono što je dobro za njega, da će mu Bog biti blizak na tome putu.
A što sam ženom mu Sarom? Kako je njoj bilo u svemu tome?
Te nove etape koje otvaramo, one zahvaćaju i nama bliske osobe, članove obitelji, supružnike, djecu, sve koji su nam bliski na bilo koji način.
Očuvajmo se zla sebičnosti, a otvorimo se osluškivanju i prepoznavanju da li to što dolazi zahtjeva moju punu snagu.
Žrtva zahtjeva odricanje. Sara, kao žena Abrahamova – onoga koji je pozvan poći u njemu nepoznato, ostavlja svoje planove, ideje, poslove, te uz unutarnju borbu koja je uz to sve neizbježna, vjeruje. Vjeruje Sara unatoč nesigurnosti koja ih čeka na putu.
Jedan stari redovnik kaže mladomu : „ Samo kad se ukaže nešto ozbiljno – ozbiljno predloženo s Božje strane – nemoj sjediti skrštenih ruku.“
Vjeruj brate i sestro da svaki naš korak Bog vidi, svaki je On već prije vidio, zato naša sadašnjost ponekad i izgleda nama neshvatljivom, ali to jest priprema za budućnost, za ono što ćemo postati. Bog nije kao zemaljski vladari, sklon pogriješiti, pasti pod utjecaj te mijenjati svoja mišljenja ovisno o osobi. On nama trajno želi dobro, i kako kaže nauk Crkve : Bog hoće da se svi ljudi spase!
Odgovor je na nama svakom osobno, želiš li ti to isto, ako da, onda Vjeruj u Boga i Bogu!
Veliko povjerenje u Boga vam žele sestre klarise iz Požege,
s. Anđela