Zdravstveni djelatnici s područja Požeške biskupije hodočastili su 30. svibnja u Voćin. Na hodočašću su sudjelovali članovi podružnica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva i Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji, djelatnici Specijalne bolnice za psihijatriju i palijativnu skrb Sv. Rafael na Strmcu te drugi zdravstveni djelatnici i zaposlenici u zdravstvu.
Program je započeo ulaznom procesijom od hodočasničkog križa prema bazilici, gdje su hodočasnici pjesmom i molitvom pozdravili Gospu Voćinsku. Potom je u župnoj pastoralnoj dvorani nagovor održao Tomislav Varela, upravitelj Župe bl. Ivana Merza u Slatini, na temu „Gospodine, evo onaj koga ljubiš, bolestan je“ (Iv 11,3). Govoreći o evanđeoskom izvješću o Lazarovoj bolesti, istaknuo je kako bolest nije znak Božje odsutnosti, nego trenutak u kojem čovjek ostaje ljubljeno Božje dijete. Naglasio je da zdravstveni djelatnici svakodnevno susreću ljude koje Bog ljubi te da pacijent nikada ne smije postati samo dijagnoza ili broj, nego osoba sa svojim dostojanstvom, strahovima i nadama. Podsjetio je kako suvremena medicina, uza sva tehnološka dostignuća, ne može zamijeniti ljudsku blizinu, suosjećanje i toplu riječ. Istaknuo je da bolesnici često najviše pamte pogled razumijevanja, strpljenje i osjećaj da nisu sami. Posebno je upozorio na umor i opterećenja kojima su izloženi djelatnici u zdravstvu te ih ohrabrio da u svome radu uvijek čuvaju ljudskost i svijest da i onda kada ne mogu izliječiti, mogu pomoći čovjeku da ne trpi sam.
Hodočasnici su potom u bazilici molili krunicu i imali prigodu za sakrament pomirenja. Središnji dio hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio upravitelj Pastoralnog centra Požeške biskupije Robert Kupčak u zajedništvu s bolničkim dušobrižnicima i duhovnicima katoličkih udruga medicinskih sestara i liječnika. U homiliji je predvoditelj Kupčak, između ostaloga, istaknuo kako zdravstveni djelatnici svakodnevno susreću ljudsku krhkost, bol, strah i nemoć te upravo zato njihov poziv nadilazi granice običnog zanimanja. Kazao je kako bolesnik ne traži samo lijek, nego i blizinu, razumijevanje i nadu te da upravo zato zdravstveni djelatnik može biti znak Božje prisutnosti. Govoreći o izazovima zdravstvenoga sustava, podsjetio je na umor, pritiske i emocionalna opterećenja kojima su liječnici, medicinske sestre i drugo osoblje svakodnevno izloženi. Istaknuo je kako suvremena medicina može mnogo, ali da postoje granice ljudske moći pred kojima čovjek otkriva potrebu za vjerom, smislom i pouzdanjem u Boga. Osvrnuvši se na evanđelje o talentima, naglasio je kako Bog od svakoga traži vjernost darovima koji su mu povjereni, a ne uspoređivanje s drugima. Govoreći o Blaženoj Djevici Mariji, istaknuo je kako je Marija primjer vjernosti i blizine u patnji te da zdravstveni djelatnici, premda često ne mogu ukloniti križ, mogu ostati uz čovjeka koji ga nosi. Posebno je naglasio važnost psihijatrijske i palijativne skrbi u kojima prisutnost, suosjećanje i dostojanstvo bolesnika imaju neprocjenjivu vrijednost. Zaključio je kako je poslanje zdravstvenih djelatnika veliko kršćansko svjedočanstvo da svaki ljudski život, od začeća do prirodne smrti, ima neotuđivo dostojanstvo.
Pri svršetku euharistijskog slavlja predvoditelj Kupčak je nakon molitve anđeoskog pozdravljenja sve prisutne povjerio Gospi Voćinskoj te zahvalio zdravstvenim djelatnicima za njihovo nesebično služenje bolesnima i patnicima. Posebno je zahvalio medicinskim sestrama koje su sudjelovale u organizaciji zdravstvene skrbi tijekom Susreta hrvatske katoličke mladeži u Požegi, kao i rektoru svetišta Ivanu Ereizu, bolničkim dušobrižnicima i duhovnicima udruga. Nakon euharistijskog slavlja za hodočasnike je priređen zajednički domjenak u voćinskom Domu udruga.
(preuzeto sa službene stranice Požeške biskupije)
FOTOGRAFIJE
