Evo me Isuse. Dolazim ti na kraju ova dana, a da ti nisam ni jednu riječ uputila. Mnogima jesam, našlo bi se i dosta toga suvišnoga, kao i lijepoga.
Bila sam zaokupljena svojim poslovima, svojim željama; sobom i drugima.
Zašto ti nisam ma ni jednu riječ rekla, Tebi koji si Očeva Riječ i Vječna Riječ. Možda strah od neodgovaranja?
Strah da Tvoja volja je suprotna mojoj volji?
Strah da ćeš tražiti promjenu na koju nisam spremna?
Odgovor nije ni važan.
Praznina.
Praznina nakon užurbana dana koji je bio pun traganja, pun riječi.
Samo Ti možeš ispuniti prazninu svojom blizinom, samo tvoja riječ može tišinom ispuniti našu buku.
Oprosti mi Isuse, ali ti i zahvaljujem na spoznaji moje praznine bez Tvoje riječi, zahvaljujem ti večeras i molim te da sutra svaka suvišna riječ ne pronađe mjesto u mome srcu, u mojim ustima, već samo Ti Isuse, Božja Riječi.
Otvorimo svoja srca Isusu i u iskrenosti Mu recimo ono što nosimo, to vam žele i mole vaše sestre klarise iz Požege.