Ti si Bože rekao: „ Neka bude svjetlost.“ I bi svjetlost. I svjetlost svijetli u tami.
Svjetlo istinsko
koje prosvjetljuje svakog čovjeka
dođe na svijet;
bijaše na svijetu
i svijet po njemu posta
i svijet ga ne upozna. (Iv 1,9-10)
Pokušajmo bilo što staviti na svjetlost. Čisto ili prljavo, svjetlost samo pokaže kakvo je, ono ostaje takvo. Ili gledajmo kako na samo jednoj zraci svjetlosti, najednom postaju vidljive sve one čestice prašine, koje golim okom ne vidimo, a kada sunce sa svjetlosti zađe – one i dalje ostaju ovdje iako ih više ne vidimo.
Isus je naš dan i sunce naše koje rasvjetljuje svakog čovjeka i ne pozna zalaza. Znači nama je darovano više od jedne zrake – cijelo sunce koje nas obasjava. Baš kao i ona zraka svjetlosti koja obasja, pokaže prljavštinu ili ne, tako i Isus svojom prisutnošću nam daje da vidimo svoje prljavštine i u slobodi i ljubavi, nenametljivo, daje nama na izbor.
Hoćemo li nakon što smo vidjeli mrlje na sebi otići od te svjetlosti i ostati kakvi smo bili ili ćemo krenuti u borbu čišćenja u sakramentu ispovijedi i potruditi se da idući put kad me svjetlost cijelog obasja budem bez mrlje.
Mjesec u punom sjaju
Ljeto je na svome kraju
I neki od nas su na kraju puta svoga…
Duljina puta nam je neznana.
Baš kao i mjesec
Putujući nebom života,
Po odiskona zacrtanoj stazi
Bližimo se kraju noći,
I početku novog Dana
Obasjani vječnim Suncem.
s.A.
Ostanite obasjani Kristovim svjetlom, to vam žele i mole vaše sestre klarise iz Požege.
