Vratiše se u Jeruzalem
Svoj subraći, suradnicima, članovima Bolničke obitelji svetoga Ivana od Boga
Predragi, uoči Velikoga tjedna i svetkovine Uskrsa, želim cijeloj Obitelji svetoga Ivana od Boga, obiteljima, korisnicima Ustanova našega Reda, uputiti srdačne čestitke za Uskrs, u nadi da će Uskrsli Gospodin naša srca ispuniti nadom i životom. Sretan Uskrs!
Iskustvo susreta s uskrslim Kristom mijenja život, daje mu smisao, nadu i snagu. Pred tolikim obeshrabrujućim situacijama, umorom, besmislom i beznađem pa čak i depresijom u kojima osjećamo da treba dignuti ruke od svega jer se sav napor pokazao beskorisnim, uskrsli Krist pomaže sve to prevladati pa čak i više jer je svojim uskrsnućem sve pobijedio, čak i grijeh, patnju i smrt.
Ovom prigodom želim podsjetiti na iskustvo koje vidimo kod učenika na putu u Emaus (Lk 24,13-35). Bili su oduševljeni i postojani Isusovi učenici, ali su nakon Učiteljeve smrti upali u malodušnost. Nitko i ništa ne može ih utješiti. Bio je to prelijepi san, ali je ostao samo san. Sve je gotovo. Odlučili su se vratiti kući, u Emaus, gdje su živjeli prije nego što su upoznali Isusa.
Uzbudljiv je prizor povratka u Emaus o kojem govori evanđelje. U ovome povratku “staroj svakodnevici, očaju” Uskrsli im dolazi ususret. Bili su toliko slijepi i razočarani da ga nisu uspjeli čak ni prepoznati. Učitelj im, svojom božanskom pedagogijom, pomaže da polako napuste stanje očaja i započnu razgovor s njim: “nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?” Oči su im se u potpunosti otvorile kad je za stolom blagoslovio i razlomio kruh. U tom se trenutku sve promijenilo. Dakle, istina je! Živ je! Uskrsnuo je! Tada se bez oklijevanja vratiše u Jeruzalem. Vratili su se na mjesto u kojem je bio novi život, nada i svjetlo. Ovdje su, iznenađeni, našli ostale učenike. I oni su, svaki na svoj način, susreli Uskrsloga, a oni su posvjedočili kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
U ovome tekstu želim naglasiti da je, kada su stigli u Emaus, bilo kasno i učenici su pokazali gestu gostoljubivosti onome koji im se pridružio na putovanju i kojega nisu odmah prepoznali. Pozvali su ga da ostane s njima, da večera, da pojede nešto s njima prije nastavka putovanja. Ovaj čin gostoljubivosti omogućio im je da shvate, tijekom večere, i da otkriju nazočnost Uskrsloga među njima. Gostoljubivost je izvor života. Iako su se osjećali umorno i obeshrabreno, ovaj čin gostoljubivosti promijenio im je život: vratila im se radost. Uistinu je Gospodin uskrsnuo!
U našem društvu, čak i u Crkvi i u našoj Bolničkoj obitelji svetoga Ivana od Boga, često susrećemo osobe koje su umorne, obeshrabrene, bez nade, depresivne, koje su dignule ruke od svega ili pokazuju da bi to mogle učiniti. Istina je, ako uzmemo u obzir stvarnost u kojoj živimo, vidimo da razloga za takvo ponašanje zasigurno ne manjka: siromaštvo, patnja, ratovi i terorizam, korupcija, nezaposlenost i mnogi drugi. U svakoj od ovih situacija su stvarni ljudi. Suočeni s ovim stanjima, i mi smo u napasti vratiti se u naš osobni Emaus, u naše utočište bez nade. Čini se da se nije vrijedno dalje boriti, da je sve san, da život nema budućnosti.
Međutim, iskustvo učenika u Emausu je poziv svima da otvore oči srca, da otkriju uskrslog Gospodina koji nas jedini može osloboditi napasti koju smo spomenuli, koji jedni može vratiti nadu i povjerenje u život koji je pred nama.
Gostoljubivost je povlašteno sredstvo kojim možemo susresti Uskrsloga. Kao što je učenicima dopustio da ga prepoznaju, tako dopušta i nama. Možemo ga prepoznati u svakom činu gostoljubivosti prema drugima, posebno bolesnima i onima u potrebi. To je iskustvo oblikovalo i svetoga Ivana od Boga kao i sve njegove sljedbenike. Nedavno sam bio u našim Ustanovama u Liberiji i Siera Leoneu koje su 2014. godine bile zahvaćene epidemijom ebole, i molio sam na grobovima naše braće i suradnika koji su tada izgubili živote. Zasigurno je njihov čin posvećenosti i gostoljubivosti postao izvorom života i nade za njih same ali i za sve nas i sve tamošnje stanovnike koji gledaju kako se ponovno, polagano, vraćaju u aktivnost ustanove, koje su u službi života njihovim narodima.
U ovo uskrsno vrijeme sve vas pozivam da se vratite u Jeruzalem, mjesto na kojem možete susresti ostale učenike, Braću i članove naše Bolničke obitelji, na kojem možete izreći i darivati svjedočanstvo svojega susreta s Kristom uskrslim, na kojem možete radosno zapjevati uskrsni Aleluja! Ne dopustimo da nas ikada zahvati obeshrabrenost! S nadom i odvažnošću, pokušajmo se vratiti u naš Jeruzalem kako bismo nastavili živjeti gostoljubivost svetoga Ivana od Boga, koja je istinski izraz života koji nudi Uskrsli.
U ime Vrhovne uprave Reda i cijele naše Bolničke obitelji svetoga Ivana od Boga iz Generalne kurije svima vama želim SRETAN USKRS!
Rim, 16. travnja 2017. godine
fra Jesús Etayo,
generalni prior
