PREDSTAVLJANJE KNJIGE “LIJEČNIK I DUŠA” VIKTORA FRANKLA
Dana 26. srpnja u našoj je bolnici organiziran okrugli stol povodom novog izdanja knjige “Liječnik i duša” Viktora Emanuela Frankla. Prof. dr. sc. Križo Katinić ukratko je predstavio logoterapiju kao psihološki pravac koji je utemeljio Frankl. U njemu se ističe kako je potrebno da svaki liječnik, osim o tjelesnoj dimenziji, vodi brigu i o čovjekovoj duši. Osnovna karakteristika logoterapije je liječenje smislom koje ima za cilj dovesti čovjeka do njegove egzistencijalne dimenzije. Ona se ostvaruje kroz vrijednosti koje se ostvaruju na tri razine: doživljajnoj, stvaralačkoj i stajališnoj. Stajališna razina očituje se u našem odnosu prema stvarnosti, njezinom prihvaćanju i vjeri u smisao. Nastanak pravca logoterapije u psihologiji potaknuto je autorovim iskustvom boravka u nacističkom logoru tijekom kojega je Frankl zaključio kako su preživjeli samo oni koji su imali u sebi smisao i viziju, a ne oni koji su bili tjelesno nadmoćniji. Napomenuo je kao je cilj svake teorije njezina primjena u praksi. Tako i teorija logoterapije ostaje u zraku ukoliko se ne iskoristiti kao alat kojega će svaki psihoterapeut koristeći vlastite sposobnosti primijeniti u radu sa svojim pacijentima.
Potom je ravnateljica bolnice dr. Maristela Šakić istaknula kako se kod mnogih korisnika naše bolnice primjećuje egzistencijalni vakuum kojega se može liječiti metodama logoterapije. Naglasila je kako je sustav hagioterapije koji je utemeljio prof. dr. Tomislav Ivančić izrastao iz pravca logoterapije. Potrebno je da liječnik na neki način bude i dušobrišnik; različito od duhovnih pastira, ali ipak brinući se za ljudske duše na sebi svojstven način. Istaknula je Franklovih deset teza o čovjeku te između njih naglasila sposobnosti samorefleksije kao nešto što je specifično ljudskoj vrsti. Logoterapija kao metoda primjenljiva je na svakog čovjeka – i one koje nisu religiozni. Na kraju je pročitala dio teksta iz knjige koji govori o dijalogu Viktora Frankla s pacijenticom pred kraj njezina života u kojem joj nastoji posvijestiti vrijednost svakog proživljenog životnog trenutka.
Potom je fra Kristijan Sinković uime reda Milosrdne braće progovorio o poslanju Reda koji je utemeljio našu bolnicu. Istaknuo je primjer svetog Rikarda Pampurija kao liječnika dušobrižnika koji je često nazivan “doktorom milosti”. Podsjetio je na zavjete reda Milosrdne braće među kojima je istaknuo četvrti zavjet specifičan samo za navedeni Red – zavjet gostoljubivosti. Gostoljubivost je zavjet koji daje smisao cijelom poslanju Reda. On se ostvaruje kroz četiri dimenzije koje su ujedno i principi djelovanja u svim ustanovama: kvaliteta, poštovanje, odgovornost i duhovnost.
Na kraju susreta neki od prisutnih dali su svoj odjek pri čemu se razvila i rasprava o nekim konkretnim načinima djelovanja u bolnici.
